Župna crkva sv. Martina zabilježena je u nekadašnjem Komarju već 1334. godine, pod imenom “Ecclesia sancti Martini de Twuiski”. “Twuiski” je stariji mađarski oblik za “Tuske”, što u prijevodu znači “trnje”. Crkva se spominje i 1501. godine pod istim imenom, samo što su dvije posljednje riječi zamjenjenje novima. Sada umjesto “de Twuiski” stoji “in spinis”, što se može prevesti “u trnju”. Kompletan prijevod glasio bi “Crkva svetog Martina u trnju”, pa se. gledajući s etimološke strane, možda upravo u tome nalazi začetak današnjeg imena Velike Trnovitice.
Područje Trnovitice i danas je bogato šumama, a kako je nekada bilo nije teško zamisliti. Tamo gdje su šume nađe se i trnja, pa je lako moguće da je po tome dobilo ime.
U dijelu Velike Trnovitice, koji je do danas zadržao naziv Purgarija, u prošlosti je bilo središte sela. Tamo se nalazi Župna crkva sv. Martina. Nekad se je zvala “Ecclesia sancti Martini de Twuiski”, što bi značilo “Crkva svetog Martina u trnju”. Prema narodnoj predaji, građena je još u 12. stoljeću a s njezinim imenom je povezano i ime našeg sela.
Prema narodnoj predaji crkva u Velikoj Trnovitici je građena oko 1108. godine. Uz crkvu su trnovitički Pavilini građena oko 1108. godine. Uz crkvu su trnovitički Pavlini imali svoj samostan i vjerojatno su upravljali župom. Dokinućem pavlinskog reda 1781. godine bio je dokinut i pavlinski samostan.
