RAZVOJ GOSPODARSTVA

Stanovništvo općine tradicionalno se bavi poljoprivredom, stočarstvom, povrtlarstvom, a u posljednje vrijeme i proizvodnjom industrijskog bilja.

Nikada na ovom području nije bilo jačeg gospodarskog subjekta koji bi povukao razvoj mjesta, ali i ovoga kraja. Početkom 20-og stoljeća djelovalo je više obrtnika i to mlinara, krojača, kovača, pilara, kolara, stolara i postolara. Bili su to pravi obiteljski, tradicionalni zanati, ali i počeci poduzetničkih aktivnosti. Danas su oni gotovo izumrli, ali izumrla je i sva druga organiziranija gospodarska aktivnost.

OSNIVANJE I RAZVOJ ZADRUGE:Naime u mjestu Velika Trnovitica u drugoj polovici prošlog stoljeća u dva je navrata započela aktivnost vezana za unapređenje poljoprivrede i malog poduzetništva i to putem zadrugarstva. Nakon neuspjelog pokušaja i odustajanja od kolektivizacije u poljoprivredi (krajem 40-ih godina), osniva se 1952. godine Opća poljoprivredna zadruga.

Zadruga uspijeva vrlo brzo postati značajan čimbenik gospodarskog razvoja, ne samo Trnovitice, nego i mnogo šire. Stvorila je vlastitu ekonomiju, vozni park, mljekaru, mesnicu, trgovine i dr. Zaposleno je bilo preko 30 mještana. Zadruga uspješno djeluje do 1964.g. kada pod političkim pritiscima (i pojedinim osobnim ambicijama) biva integrirana sa zadrugom Hercegovac i nastavlja daljnju aktivnost pod imenom Kombinat Hercegovac.

U Velikoj Trnovitici za godinu dana ne ostaje ništa, osim otkupne stanice. Za djelovanje i aktivnost prve Zadruge neosporno je vezano ime Mirka, Miloša Moraveka višegodišnjeg upravitelja Zadruge i prvog direktora Kombinata Hercegovac.

ZANATSKA RADNJA MOSLAVINA:Takovo stanje ostaje sve do 1973. godine kada grupa mještana, entuzijasta osniva Zanatsku radnju «Moslavina» s jednim zaposlenim. Godinu dana kasnije zanatska radnja ima više od 30 zaposlenih radnika i registrira se kao poduzeće pod istim nazivom. Jedan od inicijatora i osnivača, prvi i kasnije višegodišnji direktor bio je Ivan Bačak. Godine 1975. u suradnji s grupom naprednih seljaka ponovo se osniva poljoprivredna zadruga «Trnovitica».

POLJOPRIVREDNA ZADRUGA TRNOVITICA: Na čelu Zadruge dolazi također jedan od osnivača i inicijatora većine tadašnjih aktivnosti u mjestu, Mirko Koprivnjak.Mirko je bio upravitelj i jedini radnik Zadruge. Nakon godinu dana na vlastiti zahtjev traži zamjenu na mjestu upravitelja, a on se posvećuje radu-kooperaciji, i otkupu stoke. Za upravitelja 1976.g. dolazi poznati trnovitičanin, nekadašnji učitelj i direktor škole Ivan Kovačić. Ekipi se pridružuje također domaći sin i već afirmirani financijaš i knjigovodstveni stručnjak Ivan Ribarić.Za desetak godina samoprijegornog rada postignuti su značajni rezultati u poslovanju.

Stvoren je gotovo mali Kombinat. Osamdesetih godina radilo je gotovo 180 radnika, a suradnja se odvijala s preko 200 seljačkih gospodarstava. U zadružnom programu radilo je 30-ak zaposlenih, a ostali su zaposleni radili u raznim proizvodnim i uslužnim djelatnostima. Samo mjesto je živnulo. Godišnje je nicalo po 10-ak novih kuća. Trnovitica je postajala središte. Izgrađen je moderan otkupno-prodajni centar s benzinskom crpkom, reprocentar za proizvodnju prasadi i rasplodnih nazimica s 350 krmača, izgrađeno kod kooperanata (seljaka) 10-ak tovilišta kapaciteta 700 tovljenika na godinu, te nekoliko tovilišta za tov junadi, uvedene nove kulture u ratarsku proizvodnju. Tržištu je godišnje isporučivano više od 10.000 komada tovljenika i 2.000 komada junadi iz organizirane proizvodnje. Zatim, više od 2000 tona kukuruza, 2500 tona krumpira, 1500 tona pšenice, 3000 tona šećerne repe, cikorije, soje, te povrtlarskih kultura (krastavac, paprika i dr.).

U programima «male privrede» proizvodili su se muzički automati, transformatori, žičane forme i razna druga galanterija. Djelovala je građevinska operativa, grupa za postavljanje instalacije struje, vode, kanalizacije, plina. Postojala su dva velika skladišta građevinskog i instalaterskog materijala (Dugo Selo i Velika Trnovitica). Postojala je i štedno-kreditna služba kao interna banka. Sredinom 1985. godine dolazi do unutarnjih nesuglasica, vjerojatno potpomognutih izvana, dolazi do zamora ljudskog prvenstveno vodećeg kadra i njegovo rasipanje. U narednih nekoliko godina djelatnosti, ali i broj zaposlenih, su se gasile jedne za drugom.

Danas, a to je tako već više od desetak godina, nema uopće organizirane proizvodnje.